God dag, Hei, God natt, Se deg… samo su neke od fraza koje su učenici Osnovne škole Frana Galovića naučili prilikom posjeta Norveškoj. Naime, devet učenika sedmih i osmih razreda, zajedno sa svojim profesorima boravilo je u norveškim selima Terrak i Bindalseidet u sklopu Erasmus+ projekta “Giving colours to our human rights”. Osim nas, u projektu su sudjelovali i učenici iz španjolskog grada Cordobe.
Domaćin – norveška grupa 
Španjolska grupa 
Hrvatska grupa
Već u samim pripremama za odlazak u Norvešku, shvatili smo da će to biti sasvim drugačije putovanje od svih do sada doživljenih. Kad smo svi „izguglali“ Norvešku i njen sjever, koji je bio naša destinacija, naše pretpostavke nisu bile ni blizu doživljenog.
1.dan, 14. rujna 2019. – DAN POLASKA
Rano ujutro smo se sastali u Zračnoj luci dr. Franje Tuđmana kako bismo krenuli u skandinavsku avanturu. Imali smo jedno presjedanje, u Copenhagenu. U Norveškoj smo sletjeli u Trondheimu, ručali na aerodromu te krenuli vlakom prema manjem gradiću Steinkjeru.
Putovanje vlakom je bio naš prvi doživljaj te zemlje jer smo kroz prozor mogli po prvi puta vidjeti norvešku prirodu i njihove tipične crvene i plave drvene kuće.
U Steinkjeru su nas dočekali Norvežani koji su nas automobilima prevezli do Terraka i Bindalseideta, ovisno tko je išao u koje mjesto. Nakon smještaja u domove obitelji, koji su svaki redom imali prekrasan pogled na prirodne fenomene poput fjordova, šuma, potoka, losova, sa znatiželjom smo otišli spavati, pitajući se što nas sve u idućih osam dana očekuje u tim živopisnim skandinavskim mjestašcima.
2.dan, 15. rujna 2019. DAN UPOZNAVANJA SA SUDIONICIMA PROJEKTA
Bio je to dan upoznavanja i razmjene prvih dojmova. Obje grupe išle su u matičnu školu svog mjesta na upoznavanje i igranje te u gradsku knjižnicu. Španjolci i mi smo odmah primijetili veliku temperaturnu razliku u odnosu na naše, još ljetne dane. Također, imali smo jutarnji zadatak: slikati pogled s prozora.
3.dan, 16. rujna 2019. PEACEPAINTING SLIKARSKA RADIONICA
Drugog su dana svi učenici iz Bindalseideta jedva čekali da dođu učenici iz Terraka u školu i da svi zajedno počnemo slikati na našoj prvoj Peacepainting slikarskoj radionici. Tijekom slikanja, međusobno smo se upoznavali i komentirali slike. Tema slikanja bila je slobodno izraziti svoje osjećaje pa su slike ispale jako zanimljive.
4.dan, 17. rujna. 2019. UPOZNAVANJE ŠKOLSKOG SUSTAVA
Otkrivali smo kako izgleda jedan tipičan školski dan u Norveškoj. Pri samom ulasku u školu zamijetili smo kako je sve uredno, čisto i novo. Učenici i učitelji su u čarapicama. Nazočili smo njihovom nastavnom satu. U razredu je samo devet učenika, činilo nam se nekako prazno i neobično. Oduševio nas je pogled iz učionice: fjord i prekrasna priroda. Svidjele su nam se metode poučavanja. Uočili smo kako su nastavni sadržaji koje oni uče mnogo jednostavniji, manje zahtjevni od naših. Nemaju domaće zadaće jer sve potrebno dovrše u školi. Kod kuće ne trebaju učiti jer su sve savladali na nastavi. Svakog dana kuhaju, rezuckaju i sjeckaju hranu, šiju, izrađuju predmete od drveta. Svakoga dana imaju neku tjelesnu aktivnost. Često planinare ili s učiteljima odlaze u šumu. Uče kako preživjeti u divljini, kako uloviti i pripremiti lokalnu hranu, skupljaju jestive bobice, uče kako paliti vatru i igraju razne igre snalaženja u prirodi. Uče osnove vožnje automobila i prometne propise. I sve to u školi, od 8:30- 14:00.
Navečer su nas tamošnja djeca odvela na pecanje.
5.dan, 18. rujna, 2019. DAN IZLOŽBE U TERRAKU
Danas je bio dan učenja tradicionalnih plesova. Tako smo mogli naučiti i isprobati kako se plešu neki norveški i španjolski tradicionalni plesovi, dok smo mi njima pokazali našu „polku“.
U školi u Terraku se održala kazališna predstava “Storstina”, na norveškom i njemačkom jeziku. Nažalost, vrlo malo smo razumjeli. Ali to nas nije omelo da se dobro zabavimo i od srce nasmijemo. U poslijepodnevnim satima u Terraku smo pripremili izložba naših slika na koju su došli predstavnici medija, intervjuirali nas i objavili članak u lokalnim novinama. Okupili su se stanovnici sela, plesali smo i kušali tradicionalna jela. Neke smo specijalitete i sami pripremali s djecom i roditeljima koji su nas primili u svoje domove.
6.dan, 19.rujna 2019. IZLOŽBA U BINDALSEIDETU
Ujutro smo pripremali dvoranu za izložbu slika koje smo slikali. Izložba je bila pravi društveni događaj u selu jer su se okupili svi stanovnici. Iskra je prezetirala našu Hrvatsku, bila je odlična. Naučili smo mnogo i o Španjolskoj. Bilo je lijepo i veselo, a završilo je čašćenjem i plesom.
7.dan, 20. rujna 2019. PARK AKTIVNOSTI
Svi smo se sastali u luci u Terraku i trajektom smo otišli na fjord, u šumu, gdje je adrenalinski park namijenjen grupnim sportskim aktivnostima.
Imali smo nezaboravno prijepodne, budući da smo igrali tipične vikinške igre poput bacanja sjekire, streličarstva, nogometa s frizbijem, hodanja po užetu. Isprobali smo razne poligone s prenošenjem tereta i slično. Igre su bile odlične, zabavne i zahtjevne. Za uspjeh u igrama bilo je potrebno komunicirati i timski surađivati. Kući smo se vratili promrzli i mokri jer je park na otvorenom, a vani je padala kiša. Inače, toga se dana u Norveškoj slavio Najmokriji dan.
8.dan, 21.rujna. 2019. VRIJEME ZA REĆI ZBOGOM
Bili smo s obiteljima veći dio dana, a poslijepodne smo išli u Bindalseidet na zajednički ručak. Jeli smo jeli lososa – norveški specijalitet. Čak smo i obišli obližnju farmu s kravama i konjima.
Uslijedilo je zajedničko druženje uz pjesmu i ples. Dobro smo se nasmijali, a na kraju i rasplakali jer je to bio posljednji dan da smo svi zajedno. Naime, Španjolci su svojim kućama išli dan ranije od nas. Nikako se nismo mogli rastati, palo je mnogo suza jer smo svi bili svjesni da se neki od nas nažalost više nećemo susresti.
9.dan, 22. 09. 2019. ZADNJI TRENUCI UŽIVANJA
Španjolski prijatelji su otišli kući, tužni smo. Ostatak dana smo se družili s obiteljima kod kojih smo bili smješteni. Uslijedile su posljednje šetnje tim predivnim krajem. Nismo željeli ići spavati jer smo znali da nam je to zadnji dan.
23. rujna 2019. DOLAZAK KUĆI
Ujutro smo se probudili i pogodite što? Jeli smo vafle. Spakirali smo se i krenuli autom u Steinkjer, a zatim vlakom do Trondheima. Putem smo kartali, pričali i družili se. Let do Hrvatske je trajao dosta dugo budući da smo imali dva presjedanja, u Oslu i u Frankfurtu. Kasno navečer, svaki od nas je zagrlio svoje najmilije.
NEKOLIKO RIJEČI ZA KRAJ:
Put u Norvešku ostavio je traga na svakome od nas. Iskustvo je to koje nam je pokazalo kakve nam se sve mogućosti pružaju i koliko moramo biti otvoreni prema drugim narodima i običajima. Prijateljski i srdačan odnos na kakav smo tamo naišli, ostavio nas je zatečenima i dao nam vjeru u ljude. Jednoga dana, ukoliko se tko odluči otići u „bijeli svijet“, zaista može biti siguran da će naići na dobre ljude. Tko zna, nakon ovakvog iskustva, možda i netko od nas jednoga dana odluči postati voditelj ovakvih projekata.
Putovanje u Norvešku bilo je nevjerojatna prilika za upoznavanje drugih kultura i ljudi. Također je i slikarska radionica bila vrlo zanimljiva jer smo mogli izraziti svoje osjećaje i misli. Boravila sam na farmi i to je bilo veliko, novo iskustvo za mene jer nikad prije nisam bila na farmi. Vidjela sam krave, vozila traktor.
Mislim da je prilika upoznavanja mnogo novih ljudi bio najbolji dio ovog programa. U Norveškoj sam stekao puno novih prijatelja. Osim djece iz Španjolske i Norveške, bolje sam upoznao svoju hrvatsku skupinu. Cijelo putovanje zapravo se odnosilo na ljudska prava, uvažavanje rzličitosti, toleranciju. Volio bih da i druga djeca imaju istu priliku kao i ja.
Zahvaljujemo se našim profesoricama, Sanji Minarik i Dubravki Despoji što su nam omogućile putovanje koje nam je proširilo vidike te nas motiviralo da se i nadalje prijavljujemo na ovakve i slične projekte. Vjerujemo da smo, kao tim, opravdali povjerenje profesorica i na taj način im dali novu dozu pozitivne energije, koju će, sigurni smo, i u nastavku svojih karijera pravilno usmjeriti i pružiti priliku i ostalim učenicima za iskustva kakva smo mi imali.
NEKOLIKO RIJEČI NAŠIH RODITELJA:
Kao roditelj, mislim da je to bilo dobro za moje dijete. Naučila je puno o različitoj zemlji i drugačijoj kulturi. Ona se osamostalila, stekla je iskustvo do kraja života i stekla nekoliko doživotnih prijateljstava. Također je naučila poštivati ljudska prava i koliko je važna jednakost. Mislim da je ovo bio važan projekt koji će je voditi kroz život.
Program Erasmus + ima mnogo pozitivnih strana. Kao roditelj, za mene to znači da je moje dijete korak bliže ciljevima koje smo postavili: da bude otvorena prema svima, da živi vrijednosti do kojih držimo, kao što su multikulturalizam i etnička raznolikost te da njeguje i dijeli te vrijednosti. Nema veće radosti nego li vidjeti nasmiješeno lice djeteta koje sudjeluje u projektu. Ne treba spominjati prijateljstva s djecom širom svijeta.
Naš je sin bio oduševljen posjetom Norveškoj, kao sudionikom ERASMUS + projekta. Interakcija s vršnjacima iz drugih kultura, upoznavanje različitih obrazovnih sustava i stilova života, kao i različiti krajolici, proširuju njegovu percepciju o sebi i životu općenito. Štoviše, putovanje bez roditelja i govor stranog jezika ojačalo je njegovo samopouzdanje. Smatramo da su takve mogućnosti za djecu vrlo korisne i veselimo se sljedećoj sličnoj mogućnosti.
Neki su položili za traktorista
Vožnja u gepeku je skroz OK 
Neki su se učlanili u rock band 
Postali smo pravi skiperi 
Zar je ljeto u Norveškoj? 
Bez komentara… 
Netko je iznenadio plesom 
Dobila je ozebline 
Niste li vi u muzeju?
