Učenici naše škole, naši šestaši: Tonka, Filip, Anja, Nika i Lovro, u pratnji psihologinje Aleksandre i učiteljice Sanje, krenuli su u novu, čarobnu Erasmus+ avanturu. Bili su sudionici KA2 projekta ˝English-just speak˝, koji je započeo partnerstvom i razmjenom učenika u Poljskoj, nastavit će se u svibnju 2020. u Hrvatskoj, kada smo domaćini razmjene i završit će razmjenom učenika u Njemačkoj, u ožujku 2021. godine.
Cilj je projekta pokazati mladima kako je strani jezik komunikacijski alat čijim će poznavanjem steći mnoge nove prijatelje, upoznati nove kulture, običaje, posjetiti nove zemlje.
Projekt je započeo 2. veljače 2020. urnebesnim letom zrakoplovom. U avionu je razgovor naglo utihnuo. Turbulencije i ljuljanje lijevo-desno, kao u luna-parku. Slijetanje na pistu kao da smo lupili u stijenu…No, sva ta nova iskustva obogaćuju naš život. Tri sata čekanja na minhenskom aerodromu su proletjela u veselim igrama pantomime, trčanju po pokretnim stepenicama u ˝kontra˝ smjeru i brzom kupovanju igračaka-suvenira za mlađu braću i sestre. Nešto prije ponoći stigli smo u selo Babice, u blizina grada Rzeszowa. i upoznali naše ˝zamjenske roditelje˝. Sljedećih dana sudjelovali smo u raznim projektnim aktivnostima koje su osmislili naši domaćini, Marcin i Magdalena: igrali smo igre upoznavanja, prezentirali smo sudionicima ljepote naše zemlje, predstavili smo naš grad Zagreb i našu osnovnu školu. Slijedila je glavna projektna aktivnost, a to je priprema tradicionalnog jela. Svaka je zemlja pripremala svoje jelo, a mi smo se odlučili za zagorske štrukle. Nismo baš ponosni kako su nam ispale, ali sve se pojelo. Bilo nam je jako zabavno, interaktivno, puno smijeha.
Svakoga dana učili smo i uvježbavali smo zajedničku pjesmu – himnu projekta (Heal the world; M. Jackson) za pjevačko natjecanje, a mi smo sudionike naučili pjesmu na hrvatskom jeziku (Mi plešemo, Prljavo kazalište). Sudjelovali smo na pjevačkom natjecanju kao zajednički Erasmus+zbor i baš smo dirljivo otpjevali himnu projekta.
Organizatori su nas vodili u turistički razgled Krakowa i poznatog rudnika soli Wieliczka.
Proveli smo mnogo vremena u zajedničkom druženju, plesu, disco večeri, kupanju na bazenu. I u tim smo se trenutcima sve više međusobno zbližavali s ostalim sudionicima. Naše voditeljice su sudjelovale u jobshadowing-u i prisustvovale su nastavi u 1.i u 3. razredu. Bilo im je lijepo, razredni odjeli su mali, broje do 15 učenika i kvalitetno se radi s djecom.
Zadnjega dana podijeljeni su nam certifikati, a na rastanku smo se izgrlili i izljubili s našim domaćinima, uz obećanje kako ćemo ostati u kontaktu i uskoro se opet družiti…ovoga puta u našemu Zagrebu.
Par rečenica za kraj:
Od prijave na Erasmus projekt i sve do rezultata, bila sam nervozna razmišljala sam što će biti ako upadnem, ali možda ne upadnem, što ću tamo raditi ,kakav je to osjećaj? Kada mi je učiteljica Sanja rekla da sam prošla, učinilo mi se da sam otvorila novu stranicu. Od tog dana u mojoj kući već je krenulo spremanje za put kao: ˝Moraš tamo biti pristojna, nemoj se sramiti nikoga, ako što trebaš nazovi, moramo se požuriti – imamo malo vremena, što sve trebaš…˝ . To su stalno ponavljali moji roditelji. Znala sam da su bili nervozni , a i ja sam se slično osjećala. Kada sam došla u Poljsku i upoznala svoje domaćine, znala sam da je sve dobro i da sada imam još jednu uzbudljivu priču za ispričati svijetu. U ovom projektu sam učila, stvarala nova prijateljstva, upoznala ljude drukčije od mene. Ovaj mi je projekt dao više samopouzdanja te mi ojačao engleski jezik. Mislim da ovakvo nešto svatko treba iskusiti i upoznati ljude oko sebe te gledati svijet oko sebe i to maštovito!
Što kažu naši roditelji?
Erasmus+ projekt ˝English-just speak˝ je izrazito zanimljiv i edukativan jer djecu još u osnovnoj školi upoznaje s drugim obrazovnim sustavima i kulturama. Osim sjecanja specifičnih znanja povezuje ih s učenicima diljem Europe i razvija komunikaciju i socijalne vještine. Bogat je raznolikim sadržajima i iako se čini iscrpljujućim, djeca stječu jedinstvena iskustva. Za zadovoljstvo djece i roditelja bitna je velika odgovornost i dobra komunikacija s voditeljicama koje su pratile djecu u Poljsku, kao i komunikacija s obiteljima koje su ugostile djecu. U našem slučaju ta su dva segmenta bila iznad očekivanja jer se naše dijete razboljelo te su i voditeljice i obitelj pokazale veliku brigu i odgovornost. Ono što izaziva nelagodu je pustiti malodobno dijete u nepoznatu obitelj, u stranu zemlju, jer unatoč upoznavanju i ostvarivanju kontakta prije samog odlaska, ostaje činjenica da dijete odlazi u nepoznatu obitelj.
Naše dijete je sudjelovalo u projektu Erasmus + .Kada sam saznala da će sudjelovati u projektu i putovati u Poljsku, bila sam jako ponosna i sretna. Znam da je to škola za život te da joj je to lijepo i vrlo vrijedno životno iskustvo .Vjerovala sam da će naša djevojčica biti odgovorna, vrijedna, znatiželjna i hrabra. Kada se počeo približavati dan putovanja, u meni su se pojavili strahovi: hoće li to moje dijete moći, kako će je prihvatiti obitelj u koju odlazi, hoće li joj biti tamo lijepo i hoće li se osjećati sigurno? Tada sam i ja morala pokazati hrabrost, zanemariti svoje negativne emocije i pustiti svoje dijete u istraživanje svijeta. Sam put je bio avantura, obitelj ju je jako lijepo ugostila i brinula o njoj, upoznala je nove prijatelje, sigurnija je u razgovoru na stranom jeziku, vratila se kući puna dojmova . Taj osjećaj zadovoljstva i ponosa može biti poticaj na daljnji rad i uspjeh u životu!
Naš dječak je bio jako uzbuđen što je odabran za Erasmus+ projekt. Tijekom priprema je, zajedno s kolegama i nastavnicama, uložio puno vremena i truda kako bi u Poljskoj što bolje predstavili svoju školu i Hrvatsku.
Nažalost, razbolio se odmah po dolasku tako da je njegov boravak u Poljskoj bio i njemu i nama briga i izazov. Nama roditeljima je bilo teško, jer nismo mogli lagano komunicirati s domaćinima i dobiti informaciju kako se on osjeća i što se događa. Da je bio zdrav, vjerujem da bi nam cijelo iskustvo bilo puno privlačnije, ovako smo jedva čekali da se vrati.
Srećom, čim se vratio s puta bilo nam je jasno da je njemu, usprkos bolesti, razmjena bila vrlo pozitivno iskustvo. Bio je pun dojmova i zanimljivih priča. Aktivnosti u školi i nakon nastave su bile bogate i zanimljive, mada možda malo prenaporne za njega radi bolesti. Dobili smo dojam da su nastavnice i domaćini djecu jako dobro pazili te je stekao nove prijatelje i vrijedna nova iskustva.
Odlazak našeg djeteta u Poljsku bio je za njega iznimno pozitivno iskustvo. Prvi puta je na veću udaljenost putovao bez obitelji što je pridonijelo njegovom osjećaju samostalnosti. Obogatilo ga je druženje s djecom iz Poljske i Njemačke te se i nakon povratka nastavio dopisivati s djecom iz Poljske. Upoznao je različite kuhinje, običaje i način života domaćina. Bio je jako zadovoljan s djetetom i obitelji domaćina koji su mu pružili toplu dobrodošlicu te su ga jako lijepo ugostili. Jako se veseli ponovnom susretu s prijateljem uskoro u Hrvatskoj. Iznimno korisno bilo je to što je sve vrijeme komunicirao na engleskom jeziku ,što je pridonijelo njegovom usavršavanju te spoznaji da je njegovo poznavanje engleskog jezika vrlo dobro. Naučio je i nešto poljskih riječi koje nas je pokušao naučiti po povratku. Posjetili su Krakow a posebno ga je impresionirao rudnik soli Wieliczka.
Naša djevojčica je vrlo sretna što je bila dio ovog programa razmjene. Bila je vrlo dobro prihvaćena od obitelji domaćina. Budući da je prvi put bila potpuno sama, daleko od kuće bez prijatelja ili rodbine koji su bili smješteni s njom, bila su potrebna dva dana privikavanja na novu obitelji. Bilo je to korisno iskustvo upoznavanja dinamike i navika druge obitelji pri čemu joj je poljska prijateljica bila velika podrška. Svidjeli su joj se svi izleti, posebno izlet u Krakowu. Bila je impresionirana organizacijom svakodnevnih aktivnosti u školi i samim školskim prostorijama u odnosu na njihove u Zagrebu. Vratila se vrlo zadovoljna svojim znanjem engleskog i ponosna na pobjedu u EU kvizu, što joj je jako potaknulo samopouzdanje. Naučila je puno o novoj kulturi, kuhinji i životnim navikama. Raduje se što će novi poljski prijatelji doći u Zagreb u svibnju.
Članak napisale: Anja Vlahović, Tonka Valić, Sanja Minarik
