Dragi roditelji,
U nastavku možete naći nekoliko savjeta i prijedloga kako pomoći djeci da se nose s vijestima o ratu u Ukrajini. Obavijest će se ažurirati s novim materijalima.
” Strahote ratnih zbivanja u Ukrajini mnoge od nas iznimno podsjećaju na naša duboko traumatična iskustva rata.
Čak i mimo voljnog htijenja da razmišljamo o svojoj prošlosti iz ratnog vremena slike i zvukovi s kojima se svakodnevno susrećemo kroz praćenje vijesti izravno mogu aktivirati sjećanja i iskustva naših ratnih strahota. To aktiviranje znači da možemo osjetiti mnoge nelagodne reakcije, prvenstveno u tijelu – čak prije nego je naš um uopće povezao i shvatio što nam se događa.
Neke od tih reakcija mogu biti osjećaj kao da nam prolaze srsi/jeza kroz tijelo, začepljenost ušiju, kratkoća daha, reakcije u želucu i druge reakcije u probavnom sustavu, pritisak u prsima, osjećaj blokiranosti i paraliziranosti u tijelu, kao i osjećaj užarenosti ili hladnoće i sl.
Ovo su tek neke od reakcija – i moguće je da su nas iznenadile.
Zato je važno za dobrobit odraslih, ali i za dobrobit djece/tinejdžera, kao i za atmosferu koju stvarate u obitelji da ih prihvatite i prepoznate da su tu – nakon dugo godina, još uvijek s nama.
Protiv tih reakcija se ne treba boriti, posebno ne na način da ih potiskujemo ili izbjegavamo.
Ono što možemo je da to što nam se događa:
- prepoznamo – na način da sa sviješću primijetimo da je tu i imenujemo (steže mi se grlo, prepoznam da gutam suze, neko vrijeme prazno gledam ispred sebe i nemam misli, srce mi ubrzano kuca – i sl. – koje god da jesu vaše reakcije). Važno je da se to odvija bez zamjeranja i kritike prema sebi ili bilo kakvog negativnog interpretiranja signala tijela
- prepustimo se – ako se osjećamo sigurno možemo se pustiti emocijama, uz odgovornost za vlastito nošenje s njima – npr. ako je to tuga dozvoliti sebi da se isplačemo. Što bi značilo odgovorno nošenje s emocijama ? To da vodimo računa da izražavanje emocija odraslih ne bude preplavljujuće za djecu.
- pojasnimo sebi riječima da nam se javljaju sjećanja iz prošlosti, da su to bila i jesu teška iskustva i da je ok da u sadašnjosti nađemo mjesta za njih
- budemo u kontaktu s drugima i podijelimo to što nam se dešava – možda će i među članovima obitelji, prijateljima, kolegama biti osobe koje imaju neke od reakcija. Razgovarati možemo s onim s kim se osjećamo ugodno i dobrodošlo i tko nas može i želi slušati – stoga s tim ljudima podijelite kako vam je
- prepoznamo osobne reakcije koja nadilaze naše trenutne kapacitete i potražimo stručnu pomoć
Sasvim je u redu i jako je važno, posebno u teškim vremenima, prepoznati u kojim sferama i koliko kontrole u životu imamo (npr. kontroliramo kako provodimo vrijeme) te kako upravljamo sa sobom – i zbog toga da bismo sačuvali svoj empatijski kapacitet. “
Tekst preuzet s: Familylab.hr – Facebook
