Naša planinarska grupa „Do vrha“ počela je s radom i u ovoj školskoj godini. Na prvi izlet zaputili smo se 27. rujna 2025. u Sisak i na Hrastovičku goru pored Petrinje. Odaziv je bio velik i tražilo se mjesto više u autobusu. Na kraju nas je na izlet išlo čak 82, a gužva je bila tolika da je profesor Filipović sa svojom obitelji pratio autobus automobilom.
U Sisku smo šetnicom uz Kupu prošli od željezničke stanice do Starog mosta i putem obišli nekoliko spomenika. Prva je bila Matoševa skulptura, identična zagrebačkoj na Gornjem gradu, a nakon toga kip Slave Striegla, najpoznatijeg sisačkog slikara. Sljedeća skulptura, „Nedovršena igra“, posvećena je djeci nastradaloj u ustaškom dječjem logoru koji se za vrijeme Drugog svjetskog rata nalazio u blizini. Obilazak smo završili kod kipa bl. Alojzija Stepinca pred sisačkom katedralom. Odmah uz katedralu razgledali smo arheološki park „Siscia in situ“. Tu su sačuvani temelji južnog ulaza u rimski grad s građevinama koje datiraju iz 2. – 4. stoljeća.
Nakon razgleda grada odvezli smo se u predgrađe Caprag. Ovdje se nalazi najmlađa (od pet) hrvatskih džamija, građevina vrlo zanimljive arhitekture. Dočekao nas je izuzetno srdačan Alem Crnkić, glavni imam džamije u Sisku. U njegovoj pratnji razgledali smo prostorije Islamskog kulturnog centra i unutrašnjost džamije te saznali mnoštvo zanimljivih činjenica. Posjet je potrajao više od sat vremena, ali mislim da nikome nije bilo dosadno.
Autobusom smo preko Petrinje nastavili do sela Hrastovica. Od seoske crkve do vrha Cepeliš (411 m) vodi planinarska staza, za čiji nam je prelazak trebalo oko sat i pol. Usput smo se dobro uznojili, obišli ostatke crkvice Svetog Duha i starog grada Hrastovice. Od cijelog grada ostao je samo jedan zid, ali je strmi uspon do ruševine, uz korištenje sajle, bio prava atrakcija. Možete zamisliti kako je tek izgledao spust!
U planinarskom domu „Matija Filjak“ na vrhu Hrastovičke gore dočekali su nas ljubazni domaćini iz planinarskog društva „Zrin“. Opskrbili su nas drvom za potpalu i hepo-kockama pa su vatre u dva roštilja brzo planule. Učenici su odrezali i naoštrili šibe za pečenje, a profesor Kralj izvadio je iz ruksaka pravo brdo hrenovki, kobasica i sljezovih kolačića. Iako su neke hrenovke ostale polusirove, a neke više nalikovale ugljenu, nitko nije ostao gladan. Jedino bi dobro došlo još par vrećica sljezovih kolačića.
Nakon ručka uspeli smo se na metalni vidikovac koji dominira vrhom. Bilo je oblačno pa vidik nije bio naročit, ali je bilo zgodno baciti pogled na okolicu s visine od 17 metara. Vrijeme za povratak došlo je prebrzo. Nakon što smo počistili otpatke, ugasili vatre i pozdravili se s domaćinima, spustili smo se do autobusa drugim putom, kraćim, ali dosta strmijim (pa su se neki uspjeli i malo zakotrljati).
Na povratku smo još jednom stali u Sisku, ovaj put u McDonald’su. Nakon okrjepe sjeli smo natrag u autobus i sretno stigli do Jakuševca.
